Je li Vučić bliži četnicima ili Kolinda ustašama?

Je li Vučić bliži četnicima ili Kolinda ustašama?


IAKO su odnosi između Hrvatske i Srbije prilično napeti, to se ne može reći za odnos koji njeguju hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i srpski predsjednik Aleksandar Vučić.
Njih dvoje su, kada je Grabar Kitarović izabrana za predsjednicu RH, a dok je Vučić još bio premijer Srbije, očito uspjeli naći zajednički jezik, te je Vučić došao na Kolindinu inauguraciju, a kasnije i ona na njegovu. Susretali su se i na mostovima, s kitama cvijeća, kao par iz holivudske romantične komedije koji unatoč svim razlikama ne dopušta da mržnja pobijedi njihovu ljubav. Jedno o drugom u javnosti uvijek govore biranim riječima i ne upuštaju se u direktne svađe kakve su karakteristične za ponašanje između ostalih dužnosnika Hrvatske i Srbije.

Kolindu i Vučića svakako povezuje što oboje dolaze s nacionalističke desnice, a nije im strano ni koketiranje s ekstremnim nacionalizmom, odnosno ustaštvom i četništvom.

Aleksandar Vučić svoju je političku karijeru u devedesetima započeo kao mlada nada u stranci četničkog vojvode Vojislava Šešelja, a kasnije je postao zamjenik još jednog četničkog vojvode, Tome Nikolića. Jedna od Vučićevih najstrašnijih izjava, ona o tome da za svakog ubijenog Srbina treba ubiti sto Muslimana, direktno je inspirirana pak nacističkom politikom odmazde tijekom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, kada su okupatori ubijali sto ljudi za svakog ubijenog njemačkog vojnika.

Vučić je godinama zastupao politiku Virovitica - Karlovac - Karlobag.

Vučić je godinama zastupao velikosrpsku i četništvom nadahnutu velikosrpsku politiku, govoreći više puta kako su granice Srbije na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag, a poznato je i njegovo višegodišnje slavljenje ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je u Srebrenici počinio genocid nad Bošnjacima, što je repriza četničkih klanja po istočnoj Bosni tijekom Drugog svjetskog rata. Vučić je, između ostaloga, predlagao da se po zločincu Mladiću nazove jedna od većih beogradskih ulica.

Kolinda Grabar Kitarović je pak veći dio svoje političke karijere provela u diplomaciji, pa nema iza sebe dugogodišnji trag ekstremističkih izjava i poteza, no kada se 2014. odlučila kao kandidatkinja HDZ-a pod vodstvom Tomislava Karamarka kandidirati za predsjednicu RH, potrudila se nadoknaditi propušteno. Za svoj prvi veliki televizijski intervju Grabar Kitarović izabrala je nastup kod Velimira Bujaneca, poznatog po tome da se devedesetih fotografirao u ustaškoj uniformi te po nizu ekstremističkih stavova. Grabar Kitarović je i na svoju predsjedničku inauguraciju na Markovu trgu pozvala Bujaneca, poznatog i po tome da je prostitutke plaćao kokainom, a on je i dalje rado viđen gost na Pantovčaku, primjerice na prijemu za novinare.

Kolinda je s Pantovčaka maknula i bistu legendarnog državnika Josipa Broza Tita, lidera jugoslavenskog antifašističkog pokreta koji se borio i protiv ustaša i protiv četnika.

Za Kolindu je ustaški ZDS "stari hrvatski pozdrav"

Istaknula se i po tome što je Miloradu Pupovcu i hrvatskim Srbima u otvorenom pismu poručila da su sami krivi za šovinističko huškanje protiv njih jer provociraju “većinski narod”, a onda i po svojoj izjavi da je ustaški pozdrav Za dom spremni zapravo “stari hrvatski pozdrav”, što je istovremeno povijesni falsifikat - to čak ne tvrdi ni Zlatko Hasanbegović - kao i standardna retorika hrvatske filoustaške desnice. Oko ploče u Jasenovcu s ustaškim pozdravom dugo se nije oglašavala, a kada konačno jest, odgovornost je prebacila na druge nivoe vlasti.

Zanimljivo, baš je njezin poziv Vučiću otkrio dodatnu povezanost Kolinde i hrvatske filoustaške desnice koja taj potez ne odobrava. Tako se prošli tjedan u Bujici moglo čuti da su oni nju podržavali i opravdavali njene skandale, o čemu je iskreno govorio kolumnist ekstremističkih portala Marko Ljubić, a Kolinda ih više ne sluša iako su se on i niz drugih komentatora upregnuli da bude izabrana na Pantovčak.

U svakom slučaju, nema sumnje da su i hrvatska predsjednica i njezin kolega iz Srbije skloni blagonaklono gledati na ekstremni nacionalizam te da se niti jedno od njih nije istaknulo svojim antifašističkim stavovima. Moguće je da se i zato tako dobro slažu i biranim riječima jedno o drugom govore.

Primjedbe