Maršal Tito volio da fotografiše

Fotografija mu je bila strast, bilježio je i svoju intimu.

Portret Jovanke na selu, kako u raskošnom kaputu i šubari sa leopardovim dezenom udubljeno čita dok sjedi, nesvjesna da je neko slika, jedan je od Brozovih romantičnijih snimaka.

Josip Broz nije volio da se fotografiše. Tim je veće iznenađenje serija njegovih autoporteta, snimljena na Brionima. Ljude je rijeđe portretisao. Izuzeci su Jovanka, Bela i Miroslav Krleža.

Također, ljude je snimao na masovnim okupljanjima; njihova lica su ozarena i uz sav detektivski napor, i povećanja, ni u desetom redu na grupnim fotografijama, nije moguće pronaći namršteno lice. Vidljiv je samo ponos što ih Tito snima. Snimao je i životinje, na primjer svoje pudlice kako na naduvanom dušeku plutaju morem..

Imao je najbolje aparate toga doba - Nikon, Praktica i Haselblad.

Gotovo da je nemoguće naći imalo nezvaničnu fotografiju na kojoj Tito nema fotoaparat oko vrata, naročito ako se išlo u daleke, egzotične krajeve.

Svoje snimke Broz je često razvijao sam ili uz malu pomoć prijatelja Ive Eterovića.

Razvijao je fotografije u dimenzijama 8 puta 12, 12 puta 18, 18 puta 24 cm.

I u svojim je vilama bilježio sasvim obične, svakodnevne poslove, uobičajeno održavanje vrta i terase itd.

On lično nekih većih umjetničkih ambicija nije imao, iako je sudjelovao na nekoliko grupnih fotografskih izložbi, uvijek uz napomenu da nije u službenoj konkurenciji.

Ali, njegove se tri fotografije, treba dodati, nalaze u fundusu njujorškog Muzeja moderne umjetnosti, MoMA-i.