Da je kojim slučajem ostvaren javnosti malo poznat plan Josipa Broza Tita, sudbina Jugoslavije možda bi bila potpuno drugačija..
Mnogi sa sjetom pričaju o nekadašnjoj velikoj zemlji, u kojoj se živjelo bezbrižnijim i danas nepojmljivim životom, dok drugi smatraju da je Jugoslavija bila vještačka tvorevina koja je silom održavala nespojive narode na okupu.
Neki istoričari smatraju da je Tito želio još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna sila, već i svjetska. Istoričarka Sabrina Ramet navodi da je SFRJ pod Titom željela da stvori integralnu Jugoslaviju koja bi uključivala pogranična područja oko Jugoslavije: Grčku Makedoniju, Trakiju, Albaniju, Bugarsku, bar jedan dio austrijske Koruška, kao i cijelu italijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.
Među pristalicama jugoslovenskog iredentizma bili su i monarhisti i republikanci u vrijeme prije stvaranja Jugoslavije 1918. godine. Sabina Ramet se poziva i na izjavu političara Svetozara Pribćevića da bi Jugoslavija trebalo da se prostire "od Soče do Soluna".
Možda najčudnije na ovoj mapi djeluje to što je kao dio Jugoslavije navedena i Bugarska i Albanija. Ipak, navodi se da je pokret Zveno u Bugarskoj podržavao ideju uključenja Bugarske i Albanije u zajedničku državu Južnih Slovena. Pokret Zveno učestvovao je u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine. Oni su zahtijevali savezništvo sa Francuskom i uključivanje Bugarske u Jugoslaviju. Čak je i britanska vlada tokom Drugog svjetskog rata podržala ideju stvaranja Velike Jugoslavije, kao odgovor na pristupanje Bugarske Silama osovine.
Poslije Drugog svjetskog rata, Tito je objavio da Jugoslavija polaže prava na Trst i cijelu Karintiju, uključujući Austrijsku Korušku. "Oslobodili smo Korušku , ali su međunarodni uslovi bili takvi da smo morali privremeno da je napustimo. Koruška je naša i mi ćemo se boriti za nju", poručivao je Tito.
Osim toga, pojavila se zanimljiva mapa o tome kako bi SFRJ izgledala da su se Titovi planovi obistinili, i to u dva slučaja:
- Da je maršalova vizija uključivala Albaniju i delove Rumunije i Grčke, uključujući i Solun.
- Da je Bledski sporazum između Tita i Dimitrova uključivao integraciju Bugarske u zajednicu jugoslovenskih zemalja.
Autor neobične mape ističe da bi u nekom "paralelnom univerzumu" komunistička revolucija u Grčkoj barem djelimično uspjela, čime bi se neki dijelovi zemlje otcijepili i pridružili Jugoslaviji. Isto se odnosi i na Vlašku, bivšu kneževinu a danas istorijsku pokrajinu Rumunije.
Mnogi sa sjetom pričaju o nekadašnjoj velikoj zemlji, u kojoj se živjelo bezbrižnijim i danas nepojmljivim životom, dok drugi smatraju da je Jugoslavija bila vještačka tvorevina koja je silom održavala nespojive narode na okupu.
Neki istoričari smatraju da je Tito želio još veću, moćniju Jugoslaviju, koja ne bi bila samo regionalna sila, već i svjetska. Istoričarka Sabrina Ramet navodi da je SFRJ pod Titom željela da stvori integralnu Jugoslaviju koja bi uključivala pogranična područja oko Jugoslavije: Grčku Makedoniju, Trakiju, Albaniju, Bugarsku, bar jedan dio austrijske Koruška, kao i cijelu italijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.
Među pristalicama jugoslovenskog iredentizma bili su i monarhisti i republikanci u vrijeme prije stvaranja Jugoslavije 1918. godine. Sabina Ramet se poziva i na izjavu političara Svetozara Pribćevića da bi Jugoslavija trebalo da se prostire "od Soče do Soluna".
Možda najčudnije na ovoj mapi djeluje to što je kao dio Jugoslavije navedena i Bugarska i Albanija. Ipak, navodi se da je pokret Zveno u Bugarskoj podržavao ideju uključenja Bugarske i Albanije u zajedničku državu Južnih Slovena. Pokret Zveno učestvovao je u državnom udaru u Bugarskoj 1934. godine. Oni su zahtijevali savezništvo sa Francuskom i uključivanje Bugarske u Jugoslaviju. Čak je i britanska vlada tokom Drugog svjetskog rata podržala ideju stvaranja Velike Jugoslavije, kao odgovor na pristupanje Bugarske Silama osovine.
Poslije Drugog svjetskog rata, Tito je objavio da Jugoslavija polaže prava na Trst i cijelu Karintiju, uključujući Austrijsku Korušku. "Oslobodili smo Korušku , ali su međunarodni uslovi bili takvi da smo morali privremeno da je napustimo. Koruška je naša i mi ćemo se boriti za nju", poručivao je Tito.
Osim toga, pojavila se zanimljiva mapa o tome kako bi SFRJ izgledala da su se Titovi planovi obistinili, i to u dva slučaja:
- Da je maršalova vizija uključivala Albaniju i delove Rumunije i Grčke, uključujući i Solun.
- Da je Bledski sporazum između Tita i Dimitrova uključivao integraciju Bugarske u zajednicu jugoslovenskih zemalja.
Autor neobične mape ističe da bi u nekom "paralelnom univerzumu" komunistička revolucija u Grčkoj barem djelimično uspjela, čime bi se neki dijelovi zemlje otcijepili i pridružili Jugoslaviji. Isto se odnosi i na Vlašku, bivšu kneževinu a danas istorijsku pokrajinu Rumunije.
Primjedbe
Objavi komentar
Svi vulgarni, uvredljivi na vjersko-nacionalnoj osnovi komentari posjetitelja će biti uklonjeni!