Historija kaže da radnici nikada u praksi (bar u to vrijeme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u samoupravnoj Jugoslaviji.
Radno vrijeme je bilo od 7 do 15 h uz pauzu koja se obično provodila u restoranima. Subote i nedelje su bile neradne osim za one organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda.
Plate su uglavnom bile isplaćivane gotovinski unutar samog preduzeća. Novac je bio priložen u kovertu na kojoj su bile navedene osnovne generalije zaposlenog i ostali podaci vezano za obračun plate.
Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski ljekarski pregledi su bili obavezni i provođeni u svim preduzećima.
Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu (dženazu). Ukoliko je umro za vrijeme radnog vineka, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice.
A kada dođe vrijeme godišnjih odmora tu su uvijek bila radnička odmarališta u koja se opet išlo u organizaciji sindikata.
Samoupravno društvo je temeljeno na radu za dobrobit čovjeka, da čovek bude slobodan, bez ikakve eksploatacije, da stvara i upravlja onim što je stvorio.
Među običnim svijetom se nije pitalo o nacionalnosti, nije bio bitan materijalni status, ljudi su se cijenili po karakternim osobinama, odnosu prema drugima i dijelima.
Nisu bile rijetke životne priče ljudi koji su prešli put od KV radnika, neposrednog proizvođača i samoupravljača do direktora jedne radne organizacije.
Kasa uzajamne pomoći je bila oblik dobrovoljnog udruživanja kako bi se pomoglo članovima radne organizacije sa kratkoročnim pozajmicama.
Tako su oni sa najmanjim primanjima riješavali neke bitne životne probleme vezano za izgradnju kuće, kupovinu namještaja, školovanje djece.
Radno vrijeme je bilo od 7 do 15 h uz pauzu koja se obično provodila u restoranima. Subote i nedelje su bile neradne osim za one organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda.
Plate su uglavnom bile isplaćivane gotovinski unutar samog preduzeća. Novac je bio priložen u kovertu na kojoj su bile navedene osnovne generalije zaposlenog i ostali podaci vezano za obračun plate.
Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski ljekarski pregledi su bili obavezni i provođeni u svim preduzećima.
Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu (dženazu). Ukoliko je umro za vrijeme radnog vineka, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice.
A kada dođe vrijeme godišnjih odmora tu su uvijek bila radnička odmarališta u koja se opet išlo u organizaciji sindikata.
Samoupravno društvo je temeljeno na radu za dobrobit čovjeka, da čovek bude slobodan, bez ikakve eksploatacije, da stvara i upravlja onim što je stvorio.
Među običnim svijetom se nije pitalo o nacionalnosti, nije bio bitan materijalni status, ljudi su se cijenili po karakternim osobinama, odnosu prema drugima i dijelima.
Nisu bile rijetke životne priče ljudi koji su prešli put od KV radnika, neposrednog proizvođača i samoupravljača do direktora jedne radne organizacije.
Kasa uzajamne pomoći je bila oblik dobrovoljnog udruživanja kako bi se pomoglo članovima radne organizacije sa kratkoročnim pozajmicama.
Tako su oni sa najmanjim primanjima riješavali neke bitne životne probleme vezano za izgradnju kuće, kupovinu namještaja, školovanje djece.
Primjedbe
Objavi komentar
Svi vulgarni, uvredljivi na vjersko-nacionalnoj osnovi komentari posjetitelja će biti uklonjeni!