Nikola Kojo: Politika nam je donijela samo tugu i nesreću

Kao jedanaestogodišnjak debitovao je ulogom dječaka Ivana u filmu „Rad na određeno vrijeme”, a u posljednjih 20 godina gotovo i da nema ostvarenja u kojem nije igrao. Beograđanin Nikola Kojo (47), hercegovačkih korijena, danas je jedan od najboljih glumaca s prostora bivše Jugoslavije, a tokom 36-godišnje filmske karijere, zahvaljujući besprijekornom talentu, postao je ime koje garantira kvalitet, pa tako i miljenik među rediteljima, producentima i publikom.

Iako veoma rijetko daje intervjue, na naše zadovoljstvo, razgovarali smo s Kojom u pauzi snimanja filma „Hiljadarka”, u kojem ovaj legendarni glumac igra Josipa Broza Tita. Ovo je njegov prvi nastup u bh. filmu, za koji je zaslužan producent Almir Šahinović, direktor „Heft” produkcije.

Nova estetika

Pričinjava li Vam zadovoljstvo što igrate Tita? Rođeni ste i odrasli u Jugoslaviji.

– Mnogo mi znači što igram u ovom filmu, koji ima dosta dobar i promišljen scenarij, koji je puno godina pisan i rađen. To je prije svega ono što me ispunjava, kao i zaista dobre kolege i svi ostali saradnici. Što se tiče uloge, to je više neka stilizacija Tita, pošto ja niti ličim na njega, a niti sam neki imitator. Treba da asocira na predsjednika bivše Jugoslavije i to više po nekom načinu ophođenja nego po manirima.

Fascinantno je da, kada se spomene Vaše ime, glavna asocijacija je uloga Nikole iz filmskog serijala „Mi nismo anđeli”. Ostvarenje reditelja Srđana Dragojevića i dalje je veoma popularno.

– Da. Dobro, to je film koji je doveo neku novu estetiku na ovim prostorima, nekog nazovimo ružičastog filma, optimističnog. On ima svoj život koji traje 24, 25 godina. Ne znam ni ja.

Vjerujem da Vam, ipak, laska što je taj film, ako je suditi prema izvještajima s društvenih mreža, na redovnom repertoaru Vaših fanova barem jednom mjesečno.

– Prija mi, naravno, ali bilo bi lijepo da i mi glumci imamo nešto od toga, od tih prikazivanja, nešto od čega možemo da živimo. Ali, prija, to je ipak znak da smo uradili nešto što može da traje. A to je cilj, čini mi se, i u životu, da sve traje, da li je u pitanju ljubavna veza ili posao, važno je da traje.

Jesam u srednjim godinama, ali krize nemam, prošao sam sve u svoje vrijeme

Potpuno suprotnu ulogu od Nikole odigrali ste u seriji „Kriza”. Igrate Aleša, veterinara, samohranog oca koji nema uspjeha kod žena. Serija je zabilježila dobre rezultate u regionu, ali o novim epizodama se ne govori.

– Serija je imala dosta uspjeha u Hrvatskoj i BiH, ali sad je neki zastoj i, koliko ja znam, neće se nastavljati. Nisam zvanično obaviješten, ali mislim da neće. Razloge ne znam.

Serija govori o krizi srednjih godina. Je li Vam bliska ta kriza?

– Jesam u srednjim godinama, ali krize nemam. Prošao sam sve u svoje vrijeme. Nadam se. Naravno, razumijem je, bliska mi je. Gledam to s duhovite strane i tako smo to pokušavali da pravimo.

U posljednje vrijeme skoro uvijek igrate u komedijama…

– To, također, diktira tržište. Igrao sam i druge uloge. Radio sam dosta priča koje nisu komedije. Za mene žanrovi ne postoje. Filmove dijelim na dobre i loše. Ali, najviše volim filmove koji imaju neku poruku, koji nešto promijene, tipa filma „Parade”, koji je angažovan.

Srbija se uvijek isticala po izrazito jakoj umjetničkoj sceni, a u prvom redu po vrhunskim glumcima koji su obilježili bivšu jugoslavensku kinematografiju.

– Poslije toliko godina, ponovo radeći s kolegama iz Hrvatske, BiH, Slovenije i Makedonije, mislim da se negdje ujednačio taj glumački kvalitet. Zaista je mnogo odličnih mladih kolega, ali ne samo mladih nego i moje generacije koje srećem i po Sarajevu, Zagrebu, Skoplju, Ljubljani, svuda.

Nesretni pasoš

Drag ste gost u svim gradovima u regionu. Kako doživljavate sve te dijelove bivše nam zajedničke zemlje. Jesu li i Vaši drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu?

– Jesu, nažalost, zbog krize koja je zadesila ovaj Balkan. Što se tiče bivše Jugoslavije, vadim taj pasoš nesretni, ali kada prelazim granicu, nekako svaki dio doživljavam i dalje kao svoj. A to što su ti neki kvazipolitičari riješili da to podijele, to me ne zanima. Nažalost, moram da se ponašam prema tim pravilima koja su oni zadali. Suštinski, meni je u duši ta zemlja ostala kao moja, kompletna kakva je bila. Tu sam rođen i rastao i radio u toj zemlji prije nego što se raspala.

Dotakli ste se politike pa Vas moram pitati kako komentirate masu koja i nakon svega podržava ratnog zločinca Vojislava Šešelja?

– Iskreno da Vam kažem, gade mi se politika i političari i izbjegavam ih u širokom luku, bilo koje da su opcije, jer na ovim prostorima nisu uspjeli da donesu ništa dobro. Donijeli su samo tugu i nesreću zajedno s navijačima i novinarima koji su sve to podgrijavali. Tako da političarima ne dajem prostor u svom razmišljanju, a naročito da govorim o njima.

Serija i šou „Nježna vremena”

– Pripremam neku opet regionalnu seriju u produkciji mojih prijatelja. To je još u povoju, to se piše. Pored toga, pripremam jedan šou koji se zove “Nježna vremena” u Beogradu.

Slikarstvo i muzika

Da niste glumac, u kojoj profesiji biste se okušali?

– Bavio bih se možda muzikom, možda nekim sportom. Ustvari, da imam dara, najviše bih se bavio slikarstvom, da odem negdje u prirodu da nešto radim sam sa sobom.

Autor: Merima ČUSTOVIĆ avaz.ba