Dr. Lalević bio je dio konzilija koji se četiri mjeseca grčevito borio za Titov život. On je učinio ono po čemu ostaje zapisan u analima nekadašnje države, ugasio aparate koji su Tita održavali u životu. Titovo zdravlje je osim trovanja hranom u Egiptu 1964. godine i upale pluća godinu dana kasnije u Bugarskoj, bilo dobro.
“Najviše je patio od reumatskih bolova u nogama, zbog kojih se, dok je hodao, podupirao štapom. Na dočeku 1980. godine u vojnom lovištu u Karađorđevu postalo je očito da mu je kretanje bolno, pa smo stoga odlučili da Tito smjesta ode u ljubljanski Klinički centar”, rekao je dr. Lalević.
Pred smrt je, kaže Lalević, Tito pjevao na ruskom jeziku i sanjao Kineze.
“U prijepodnevnim časovima počela je hemodijaliza. Međutim, poslije izvjesnog vremena, došlo je do pada krvnog pritiska koji se nije popravljao, pa je morala biti prekinuta. Svi članovi konzilija, dežurni doktori, ali i najbolje i najstručnije medicinske sestre koje su njegovale predsjednika, okupili su se oko kreveta. Tito se lagano gasio”, ispričao je jednom prilikom dr. Lalević.
Kako je dodao, iako je respirator normalno radio, na EKG-u su se zapažale promjene koje su ukazivale na vjerovatni skori kraj.
“Konačno, u 15.05 sati EKG je pokazao ravnu liniju, znak da je srce prestalo da kuca. U punoj tišini proveli smo pokraj kreveta još 15-ak minuta, a onda sam pogledao profesora Bogdana Brecelja, najstarijeg u konziliju, pokazujući mu aparate koji su i dalje zvučnim signalima pokazivali da rade, na što je on kimnuo glavom. Bio je to znak da ih isključim. Isključio sam respirator, EKG monitor i elektronsku pumpu za ubrizgavanje lijekova u venu. Potom smo napustili sobu”, prisjetio se specijalist kome je trebalo šest mjeseci da se potpuno oporavi nakon Titove smrti.
- Zapratite objave na facebooku, kliknite OVDJE, ili na link Jugoslaveni.
Primjedbe
Objavi komentar
Svi vulgarni, uvredljivi na vjersko-nacionalnoj osnovi komentari posjetitelja će biti uklonjeni!